9.07.2003.

Cmokni mi ga malo, to rade svi fotomodeli

Popuši mi ga malo, to rade svi fotomodeli

Gledanje snuff filmova, stvarnih snimki ubojstava, silovanja i raznovrsnih perverzija rezervirano je za ekstra dekadentne i njihovo ekstra uzbuđenje i najćešće je iza granice koju obični građani neće prijeći. No gledati nešto što je tomu vrlo slično samo je pravno nedokazivo, genijalan je alibi zbog kojeg jedan piratski CD-rom, popularno zvan Kozjak CD ide k’o alva.

Ako ga želite vidjeti, potrebna su vam tri koraka da ga nabavite jer je dostupan na svakom koraku, npr. u jednom drugom razredu jedne zagrebačke gimnazije posjeduju ga svi učenici i međusobno razgovaraju u citatima iz tog, kako oni to vide, pornića za pravo. Kozjak CD, iako po štreberskoj definiciji ne pripada u klasični snuff (nema fizičke prisile) bahata je i samodopadna snimka nečega što pravno nije silovanje, ali je u svakom drugom smislu nasilje.

Sudionici ovog dokumentarnog filma dva su muškarca i jedna djevojka. Muškarci djevojku dovode na snimanje najavljeno kao ‘vruće erotsko’ (treba li napomenuti da je za svaku diskusiju kredibilitet već izgubila) i to u neki bizaran prostor na brdu, u neku ruševinu u kojoj je moguće zamisliti sve od ratne zone do improviziranog tuluma, ali su vrlo male šanse da će se neko iole profesionalno snimanje, ma i biljaka u rastu, ovdje odvijati. Treba odmah podcrtati riječ ‘profesionalno’, tu kobnu rijeć koja će igrati ključnu ulogu u ovoj nasilnoj epoizodi, i šire, riječ koju manipulatori svih vrsta izgovaraju kao hipnotičku formulu, a siroti izmanipulirani kao nekakvu mantru.

Već nakon nekoliko minuta, u kojima sisata sirotica šeta kamenjarom u donjem rublju, počinje skidanje. A nakon toga i prvi prijedlozi. ‘Ma ajde, popuši mi ga malo, nije to ništa, to rade svi fotomodeli, to je normalno’. Tko je ta cura, kakav je njezin moralni ustroj i po čijim kriterijima (rečenični sklopovi svjedoče o tome da se ne radi o budućoj nobelovki), to ovdje uopće nije bitno. Bitno je da je, kad se u kadru pojave isukani organi dvojice snimatelja, koji će tijekom snimke na gro načina penetrirati jadnicu, jasno da ona to ne želi. I jasno je da ona u toj situaciji nije riba u vodi, a najjasnije i najkobnije je da ona to tako očajnički želi biti. I to je razlog zašto me neočekivano uznemirila ta tema, zašto o njoj pišem, istodobno je gurajući od sebe, jer prepoznajem u njoj nešto užasno često i prisutno. Ne dogodi se svima ‘kozjak’, štoviše svi samo mi uvjereni da se nama nikad ne bi moglo dogoditi nešto kao ‘toj glupači koja je mogla naprosto otići’. Međutim, svuda se oko nas događaju razna mala i velika nasilja temeljena na istoj matrici. Nasilja koja kao takva ne prepoznajemo. Manipulacije našim slabostima i našim sramom koje prođemo valjda svi u djetinjstvu, mnogi u pubertetu, a neki, ne izgrade li putem stameno samopouzdanje – cijeli život. Oni trenuci kad nešto iznutra govori da situacija definitvno ne štima, ali fatalni strah da se

u očima drugih, pogotovo manipulatora, ne ispadne mala/malen, nezrela/nezreo, napokon neprofesionalna/neprofesinalan ne da da situaciju prekinemo, a lutkare pošaljemo u tri materine. Seks je, zbog te svoje mitske dimenzije, zbog toga što uvijek postoji nešto što možda još niste znali, a nemate koga pitati, idealan poligon za tu vrstu navođenja, ali ona postoji na sve strane, i u mnogim drugim, naoko benignijim kontekstima. Gledam te male drame svuda oko sebe, među ljudima koji se gnušaju nečeg tako barbarskog poput silovanja, sjećam ih se iz škole, s prvih poslovnih sastanaka, s raspojasanih tuluma, odasvuda gdje postoji, a uvijek i svuda postoji, nejednak odnos samopouzdanja i gdje postoji želja, prokleta želja da se bude prihvaćen. U krugu mojih prijatelja i poznanika, iz naše povlaštene intelektualizirane perspektive iz koje promatramo pojmove erotike, seksualne slobode ili tabua, prisilnog ili privolnog seksa, epizoda poput kozjačkog iživljavanja djeluje nezamislivo daleko. No, meni je bilo potrebno vidjeti upravo taj ekstreman slučaj da osvijestim kako je takvo iživljavanje, uvjetno rečeno superiornih nad inferiornima, jačih nad slabijima /u ovom i u mnogim primjerima koji mi sad padaju na pamet ‡ nad ženama/ zapravo svakodnevna pojava. Samo je silovanje malo tiše. Rijetki, kao Kozjaci postaju time heroji srednjoškolaca, iako im, nabrajam primjere u glavi, popularnosti nikad ne fali.

DRUGI TEKSTOVI

Božićna priča

#MeToo ili k**** u ruci, golub na grani

Kad će drugo?

Savitin zakon

Prvi snijeg ili kuda idu divlje svinje ovog svijeta

Mizoginija ubija. Doslovno

Curko i dečkica

Tehničke greške ili nije drugo stanje za četvrto desetljeće

Život – u funtama

Strani plaćenici

Kratki pregled klasika s triježnjenjem

Žabe

Kokoši

Operacija Obiteljska ekstaza

Starim

Šta je smiješno, koji *****?

Pepeljugino maslo

Zong, 2015.

Nestala (cura)

Nove žene

Amerika, jet lag i tajna kalifornijske razdraganosti

Savita

Rupe u zakonu – ili Kozjak na engleski

Niqab – tanka linija slobodnog izbora

Kako smo se razišle, Bridget Jones i ja

Čakre i banane

Anonimno pismo žene iz 1911. godine

Zahodski lider

The Blue Boy – o zlostavljanju u odgojnim ustanovama pod okriljem katoličke crkve

U suradnji s prirodom (perfidni imperativ prirodne ljepote)

Lude Marte

Vajazzling ili nije zlato sve što sija

Tako je govorila Virginija Woolf

Dajte savjet ili kako našoj zemlji sačuvati dobar glas

Žene u 21. stoljeću – kako probiti stakleni zid

Predbračni ugovori

Zemlja zdravlja i sigurnosti

Placebo

Bajka domestica

Jaja i rebra

Zašto konačno volim Seks i grad

Vrag ne spava

Sapunice, mobiteli, tabloidi

Urgentnost

Nema zemlje za starce

Memoari

Društvo malih beba

Panika u redovima

Objektivno o ljetovanju

Danas opet nisam spasila Afriku

20 i 30

Smak svijeta

Kako je princ išao u rat

Kako je gospođica Mrgud išla na odmor

Kad uzbuđenje prestaje biti uzbudljivo ili kako je Petar Pan posjedio

Globalna anonimnost

Svi smo isti u istočnoj Europi

Kapitalističko-teororistička konspiracija

Izbor za Miss

Grad s previše pisaca

Moj susjed župnik i Sveta Beata

Priča o Maši

Kako je čovjek sam sebi najveći neprijatelj

Djeca poznatih – prokletstvo ili dar

Cmokni mi ga malo, to rade svi fotomodeli

(C) TENA STIVICIC 2014.
WEBSITE INFO