Cmokni mi ga malo, to rade svi fotomodeli
Popuši mi ga malo, to rade svi fotomodeli
Gledanje snuff filmova, stvarnih snimki ubojstava, silovanja i raznovrsnih perverzija rezervirano je za ekstra dekadentne i njihovo ekstra uzbuđenje i najćešće je iza granice koju obični građani neće prijeći. No gledati nešto što je tomu vrlo slično samo je pravno nedokazivo, genijalan je alibi zbog kojeg jedan piratski CD-rom, popularno zvan Kozjak CD ide k’o alva.
Ako ga želite vidjeti, potrebna su vam tri koraka da ga nabavite jer je dostupan na svakom koraku, npr. u jednom drugom razredu jedne zagrebačke gimnazije posjeduju ga svi učenici i međusobno razgovaraju u citatima iz tog, kako oni to vide, pornića za pravo. Kozjak CD, iako po štreberskoj definiciji ne pripada u klasični snuff (nema fizičke prisile) bahata je i samodopadna snimka nečega što pravno nije silovanje, ali je u svakom drugom smislu nasilje.
Sudionici ovog dokumentarnog filma dva su muškarca i jedna djevojka. Muškarci djevojku dovode na snimanje najavljeno kao ‘vruće erotsko’ (treba li napomenuti da je za svaku diskusiju kredibilitet već izgubila) i to u neki bizaran prostor na brdu, u neku ruševinu u kojoj je moguće zamisliti sve od ratne zone do improviziranog tuluma, ali su vrlo male šanse da će se neko iole profesionalno snimanje, ma i biljaka u rastu, ovdje odvijati. Treba odmah podcrtati riječ ‘profesionalno’, tu kobnu rijeć koja će igrati ključnu ulogu u ovoj nasilnoj epoizodi, i šire, riječ koju manipulatori svih vrsta izgovaraju kao hipnotičku formulu, a siroti izmanipulirani kao nekakvu mantru.
Već nakon nekoliko minuta, u kojima sisata sirotica šeta kamenjarom u donjem rublju, počinje skidanje. A nakon toga i prvi prijedlozi. ‘Ma ajde, popuši mi ga malo, nije to ništa, to rade svi fotomodeli, to je normalno’. Tko je ta cura, kakav je njezin moralni ustroj i po čijim kriterijima (rečenični sklopovi svjedoče o tome da se ne radi o budućoj nobelovki), to ovdje uopće nije bitno. Bitno je da je, kad se u kadru pojave isukani organi dvojice snimatelja, koji će tijekom snimke na gro načina penetrirati jadnicu, jasno da ona to ne želi. I jasno je da ona u toj situaciji nije riba u vodi, a najjasnije i najkobnije je da ona to tako očajnički želi biti. I to je razlog zašto me neočekivano uznemirila ta tema, zašto o njoj pišem, istodobno je gurajući od sebe, jer prepoznajem u njoj nešto užasno često i prisutno. Ne dogodi se svima ‘kozjak’, štoviše svi samo mi uvjereni da se nama nikad ne bi moglo dogoditi nešto kao ‘toj glupači koja je mogla naprosto otići’. Međutim, svuda se oko nas događaju razna mala i velika nasilja temeljena na istoj matrici. Nasilja koja kao takva ne prepoznajemo. Manipulacije našim slabostima i našim sramom koje prođemo valjda svi u djetinjstvu, mnogi u pubertetu, a neki, ne izgrade li putem stameno samopouzdanje – cijeli život. Oni trenuci kad nešto iznutra govori da situacija definitvno ne štima, ali fatalni strah da se
u očima drugih, pogotovo manipulatora, ne ispadne mala/malen, nezrela/nezreo, napokon neprofesionalna/neprofesinalan ne da da situaciju prekinemo, a lutkare pošaljemo u tri materine. Seks je, zbog te svoje mitske dimenzije, zbog toga što uvijek postoji nešto što možda još niste znali, a nemate koga pitati, idealan poligon za tu vrstu navođenja, ali ona postoji na sve strane, i u mnogim drugim, naoko benignijim kontekstima. Gledam te male drame svuda oko sebe, među ljudima koji se gnušaju nečeg tako barbarskog poput silovanja, sjećam ih se iz škole, s prvih poslovnih sastanaka, s raspojasanih tuluma, odasvuda gdje postoji, a uvijek i svuda postoji, nejednak odnos samopouzdanja i gdje postoji želja, prokleta želja da se bude prihvaćen. U krugu mojih prijatelja i poznanika, iz naše povlaštene intelektualizirane perspektive iz koje promatramo pojmove erotike, seksualne slobode ili tabua, prisilnog ili privolnog seksa, epizoda poput kozjačkog iživljavanja djeluje nezamislivo daleko. No, meni je bilo potrebno vidjeti upravo taj ekstreman slučaj da osvijestim kako je takvo iživljavanje, uvjetno rečeno superiornih nad inferiornima, jačih nad slabijima /u ovom i u mnogim primjerima koji mi sad padaju na pamet ‡ nad ženama/ zapravo svakodnevna pojava. Samo je silovanje malo tiše. Rijetki, kao Kozjaci postaju time heroji srednjoškolaca, iako im, nabrajam primjere u glavi, popularnosti nikad ne fali.