Jednorog

Na izlazu iz Safari parka u Škotskoj (da, stvarno, safari park u Škotskoj) dućan s igračkama. Sretno, roditelji. Srećom su danas takvi dućani barem prepuni edukativnih igračaka. Svaka životinja koju smo vidjeli ima svoju inkarnaciju u igri, zagonetki, magnetu ili plišanoj igrački. Pa me snježnobijeli plišani jednorog ponešto iznenadio. ‘Otkud jednorog’, pitam prodavača. ‘Molim? Pa … djevojčice jako vole jednoroge’, veli on. ‘E pa to je diskutabilno. Vole li djevojčice jednoroge pa ih zato zatrpavamo njima ili zatrpavamo djevojčice jednorozima pa ni ne znaju da postoji opcija da ih ne vole?’ Gleda me prodavač, nije siguran kako da se postavi. ‘No, to je druga tema. Hoću reći’ – pa se zagledam u mapu safari parka – ‘čini se da smo ga promašili negdje putem.’ Prodavač se zbuni, najradije bi počeo rečenicu s ‘nemojte me zajebavati’, ali kaže samo ‘…Pa… jednorozi ne postoje.’ ‘Tako je, jednorozi ne postoje’, kažem ja kao da pričam s Anjom i vidim kako isparava mogućnost da me pamti kao simpatičnu mušteriju. ‘Koncept vašeg dućana jest da prodaje igračke i igre zasnovane na iskustvu koje smo upravo proživjeli: susretu s raznim životinjskim vrstama. Evo nam tu žirafa, lav, majmun, evo imate i merkate, i pingvine, i tigra i morsku medvjedicu… Dakle, složit ćete se da je prodavati plišane jednoroge u vašem dućanu konceptualna, ako ne i epistemološka greška.’ ‘Nije moj dućan’, promrlja prodavač. ‘Ako hoćete razgovarati s menadžerom…’ Na to se umiješaše Anja i njezin tata. ‘Okej, Sheldone’, kaže mi Anjin tata, ‘hajmo lijepo kupiti ovaj magnet sa žirafom i ovu navodno neophodnu plišanu kornjaču i pustiti dečka da radi svoj posao. Super, to bi bilo sve, hvala najljepša.’

I u pravu je. Nije dečko kriv. Samo sam ja nabrijana na tihu najezdu jednoroga, bića kojeg sam bila blaženo pošteđena u eri prije Anje. I možda malo neispavana.

Jer koji dan ranije, u dućanu koji prodaje kvadratne kilometre odjeće za djecu, pitam prodavačicu ima li nešto s dinosaurima ili tigrovima. Ima, oboje, na odjelu za dečke. A neku haljinu ili tajice s printom dinosaura ili tigrova? To nema. Ali, ako želim životinjski uzorak, tu su ovi leptiri na šljokice ili jednorozi. Evo ima i ovih s mekanom grivom.

‘Vidim da jednoroge imate na svim odjevnim predmetima za curice.’ Prodavačica kimne ponosno, kao da je sama timarila mekane grive. ‘Kad su curice lude za jednorozima.’ U srednjovjekovnoj mitologiji, iz koje potječe veza između jednoroga i djevojaka, vjerovalo se da jedino djevica može uloviti to magično biće, simbol čistoće i gracioznosti. Bit će valjda da djevica u svakom trogodišnjem ženskom biću naprosto vapi da se ostvari, pa su zbog toga tako lude za njima. Ili djevojčice, naprosto, pokleknu kad ih toliko uranjamo u jednorožnu ikonografiju. Ne zna ova prodavačica da sam ja osjetljiva na temu odgovornosti prema formiranju tuđeg ukusa, pa me neoprezno pita ‘Imate nešto protiv jednoroga?’

Ja? Vidite, s obzirom na svu impliciranu nevinost, malo me smeta taj kurac od šljokica što im raste iz čela, čini mi se da mi je kći premala za tako nametljive falusne simbole, ali ja sam, možda, konzervativna – htjedoh reći. ‘Vidite, moja kći voli dinosaure jer je s vrtićem išla u muzej vidjeti diplodokov kostur, totalno je otkinula i sad ga svaki vikend moramo ići vidjeti. I voli tigrove jer voli Knjigu o džungli. Ali umjesto tigrova i dinosaura počela je dobivati na dar jednoroge, i leptire i vile od šljokica. Jer kad prosječna osoba uđe u dućan kupiti dar izabrat će ono što se nudi, za curice, i dodatno će ju usmjeriti vaše mišljenje da su curice lude za čime god, jednorozima u ovom slučaju. A ja mislim, vidite, ako na svijetu postoje tako senzacionalna bića poput nosoroga i hobotnice i npr. kameleona (!), čemu uopće jednorozi. Razumijete? A ako su dinosauri samo za dečke, možda su samo dečke trebali povesti u muzej, a curice ostaviti u vrtiću da se igraju čajanke. Ili da vježbaju čistoću i gracioznost. Leži li zapravo u tome korijen roza boje za djevojčice, a tamnoplave za dečke? Jer se na svijetloroza vide sve mrlje pa bolje da onda odmah prestanu raditi pizdarije, da sjede mirno i da rade nešto čisto, poput goblena. Ne slažete se da tako rano i naoko bezazleno kondicioniranje djevojčicama sužava horizonte? Možda je jednorog samo priprema terena u najranijoj razvojnoj fazi za očekivanje princa, još jednog bića koje ne postoji. Ne slažete se? ‘

Ali, uzalud vam trud, svirači. Anja je taj dan došla iz vrtića i izjavila, ‘I want to be a princess’. Anjin tata je krivo čuo, ‘I want beer and pretzels’. Oboje smo zaključili da bi nam bilo draže da je rekla da hoće pivo i perece nego da hoće biti princeza.