Kad uzbuđenje prestaje biti uzbudljivo ili kako je Petar Pan posjedio

Ima onih nekoliko zlatnih savjeta koje većina žena usvoji negdje putem i kojima ne istječe rok trajanja iako bi se nad time stvarno trebalo zamisliti. Mene to, npr., nisu naučili roditelji, a i ja znam (a čitam i u jednom članku Savjeti za uspješan ‘dejting’) da na prvom dejtu i, općenito, na početku veze žena ni pod koju cijenu ne smije odati da bi s dotičnim muškarcem željela nešto ozbiljno. Razgovor o braku je, to svi dobro znamo, alarmantnija tema od spolnih bolesti. Od tisućljetne uloge da budemo samo i jedino žene i majke, skočile smo odjednom u vakum u kojem je čak i daleka želja za brakom i majčinstvom nasigurniji način da se otjera muškarca.

Kaže savjetodavac ili savjetodavačica, nisam više sigurna, u jednom časopisu: ne spominjati odmah brak i želju za vezivanjem. To je na prvom mjestu jer se valjda pretpostavlja da je svakoj ženi jedina stvarna namjera kad se sprema na prvi dejt da se uda. Sjajilo na usta, samostojeće čarape i udri brigu na veselje, danas ću si uloviti muža. E, pa, život će vas razočarati. Možda se vama takav scenarij čini razumnim, ali ako, silazeći niz stube, već pjevušite svoje ime i njegovo prezime, budite lukavi i pjevušite u sebi.

Savjet broj dva – ne pokazujte odmah pretjeranu emocionalnu ovisnost, nemojte biti tzv. ‘needy’. To nije seksi, a i zna se da je emocionalna ovisnost samo jedan korak do tamnice zvane brak.

S druge strane, tanka je linija kojom kročite. Iz mog iskustva, u onih nekoliko slučajeva kad sam željela zabavu bez obaveze, muškarac bi se u hipu pretvorio u ‘stalkera’ s psihopatskim sklonostima. Poslije ti svi kažu da je to normalno, što si očekivala? Potpuna emocionalna neovisnost i sklonost neobaveznosti, to je kao neki uvrnuti afrodizijak.

I tako dok ovi, uglavnom uvredljivi, savjeti i dalje caruju stranicama ženskih časopisa, sve se češće javljaju članci i ‘studije’ (fantomskim studijama sam posebno sklona, ali o tome drugom prigodom) o ženama i muškarcima u tridesetim i četrdesetim godinama, samcima, bez obitelji i djece, o umjetnoj oplodnji u petom desetljeću i raznim drugim anomalijama suvremenog društva koje se strelovito šire. Već ih je previše da bi bile anomalije, ali ih se i dalje gleda malo iskosa.

Žene ganjaju karijeru, istina. Ako žele ikakvu karijeru, u doba dok su najplodnije i najzrelije za rađanje, neće si to moći priuštiti. Ali nije to zgorega utvrditi na saslušanju za posao: ‘Kanite li uskoro imati djecu?’ ‘Ne’, odgovara žena odlučno kao da je pitaju kani li uskoro napraviti neki nezgodan, nezahvalan i protuzakonit eksces.

Tako žene, kročeći put kroz prašumu karijere, dotjeraju do kasnih tridesetih pa, kad ih primi neutaživa želja za djecom, ne mogu više tako lako naći partnera. Istodobno, u drugom kadru, ni muškarci ne mogu naći partnerice. Sad već u

četrdestima tumaraju i dalje svojom Nedođijom, ali oni se barem mogu praviti da je to cool i da su baš tako htjeli.

Pa, i jesu u neku ruku. Odgojeni da bježe od žena koje će ih, pošto-poto, potčkaljiti u brak, preko silnih aferica sa ženama koje se prave da im ozbiljna veza nije ni nakraj pameti, više ni ne znaju kako stvarna žena izgleda. I jednih i drugih prepuni su barovi i pubovi poslije posla, s aktovkama naslonjenima na zid, pune zrak hormonima, približavaju se neumitno još jednoj jednonoćnoj vezi koja će završiti nelagodom, ako uopće doživi jutro. Jer, nakon dvadesetak godina šifriranog dejtinga, teško da je itko još netaknut i nesjeban.

Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv veza za jednu noć. Dapače, čak bih bila i za jednu ozbiljnu kampanju u kojoj bi žene kao lude samo redale takve veze da se konačno zaista skine stigma sa žena koje se ‘lako daju’.

Ali, ako je tih Samih toliko koliko govore studije, a mislim da ne lažu kao u slučaju kreme od kojih je 79,5 % žena primijetilo razliku u prva dva tjedna, naprosto zato jer ih samo u mojoj bližoj okolini mogu nabrojati pregršt, negdje nešto opasno ne štima.

Između prvih dejtova pripremljenih spomenutim savjetima i ovih srednjih godina samoće i izgubljenosti zjapi veliki prostor nesporazuma i miskomunikacije za koje je netko odgovoran. Roditelji, društvo, mediji, opet oni misteriozni Oni, netko nas uči krive korake u ovom krivom vremenu s krivim posljedicama i krivim izgledima za budućnost.

I sad je pitanje, gdje je prvo krivo skretanje?

Odakle treba početi s preodgajanjem? Koga prvo treba preodgojiti? Žene – da se ne boje biti same, da ne misle o sebi kao o polovici, pogotovo u kulturama poput naše u kojima riječ za singl ženu ne postoji, jer valjda ta pojava za ženu nije predviđena. Kad se ne bi bojale biti bez partnera vjerojatno bi emanirale manje te strepnje da će ostati same i automatski bi muškarcu bile zanimljivije. Muškarce – da je u nekim godinama možda još i cool biti playboy, ali nitko nikad Petra Pana ne zamišlja sa sjedinama, da ženidba nije nikakva kapitulacija, da ne znači gubitak slobode ni identiteta i, ono najbitnije, da je, na kraju krajeva, najseksepilniji muškarac onaj koji je prvržen svojoj odabranici.

U noći sa 27. na 38. godinu ganjanje uzbuđenja prestalo je biti uzbudljivo. I što sad? Nije još sve izgubljeno, ali, ako uspijemo proizvesti i neku djecu, možda je došlo vrijeme da izglasamo nove savjete.