17.07.2021.

Kamuflirana feminstkinja – dvostruki špijun

Zar ne bi bilo dobro da postoji nekakav mjerač feminizma, poput barometra ili tako nečeg. Ili poput one trake na kojoj zapisujemo kako djeca rastu. Postavimo ga na glavni trg pa zacrtamo- do ovdje je nužni feminizam, ono da žene dobiju pravo glasa i da smiju nositi hlače, do ovdje je prihvatljivi feminizam, da mogu raditi razne poslove, da imaju pravo na pomoć oko djece, plaćeni porodiljni, itd., do ovdje je feminizam koji pretjeruje, da maknemo gole stražnjice iz novina, da ne diskutiramo o tome što je silovana imala na sebi, a odavde na gore je pomahnitali feminizam, da ne seksualiziramo djecu, da se lezbe i pederi žene i da rađaju ili posvajaju djecu i tako dalje.

Mislim, bilo bi lakše da znamo. Onda se, možda, ne bi događalo da nas zbunjuju ženski glasovi koji se nađu na strani koja je protiv rijetkih pobjeda poput ove, nedavno izglasane rezolucije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena.

A velika je u ovom vremenu u kojem se svakom progresivnom pomaku čudimo, a niti jednom reakcionarnom ne. I čudimo se da ta prava zastupa jedan muškarac, iako bi muškarac i feminist trebalo biti jednako normalno očekivati kao, naprimjer, ‘privlačan muškarac’. A ne čudimo se da se protiv tih prava javljaju i ženski glasovi. Reakcionarni, desno nagnuti, tradicionalno ofarbani, konzervativno nasprejani ženski glasovi. U parlamentima i udrugama, u povorkama na ulicama, na mejling listama, naravno na Facebooku i u ponekim TV emisijama. Uvijek kad ih čujem, pomislim, prvo, licemjerke, a, drugo, zar nije riječ o kardinalnoj logičkoj greški?

Kako ijedna žena koja sjedi u Parlamentu, obnaša političku funkciju ili se bavi aktivizmom može za sebe reći da nije feminstkinja? Feminizam je ključna karika u tom lancu na kojem je na početku žena koja o temi o kojoj muškarci pričaju u drugoj sobi ima neko mišljenje, ali bi se svi sablaznili da joj čuju glas pa ona, stoga, sjedi pored prozora, bode vez (na kojem piše upomoć) i plitko diše jer joj korzet ne dopušta ni da duboko udahne ni da se posvrbi u čitavom predjelu torza, a na drugom kraju, recimo, ne znam, jedna Željka Markić koju ovdje koristim tek kao personifikaciju, ako ne i metonimiju.

Ne kažem da ne biti feminstkinja nije legitiman izbor. Ako vam je netko drugi zacrtao životni put, naprimjer, otac, ili obitelj, ili sredina i vi to staloženo prihvaćate i nemate potrebu ni želju da taj put birate sami, okej. Ako ne radite i nemate zvanje i smatrate da to za ženu niti nije, okej. Ako, pak, radite, da biste prehranili obitelj, ali zarađeni novac predajete mužu koji onda raspolaže kućnim budžetom i donosi odluke na koje vi nemate pravo i to vam je okej, onda opet okej. Ako vi ili netko vama blizak trpi batine, ali smatrate da ste ih zaslužili jer ste provocirali, onda okej. Ako mislite da je vaše tijelo tu da bude partneru na raspolaganju bez obzira na vaše želje, stanje, zdravlje ili okolnosti i kad se iz te raspoloživosti događa x broj trudnoća, a vi mislite da je vaša dužnost da ih iznesete bez obzira na posljedice po vas ili dobrobit te buduće djece, onda okej. Ako mislite da ni vaše kćeri ne treba da imaju autonomiju u odabiru svoga životnog puta i pravo na zaštitu od nasilja, onda okej. Čestitam, vi niste feminstkinja. Ne mogu reći da poštujem vaš izbor, ali kad bih baš izašla pred sud onda bih branila vaše pravo da izaberete i taj životni put bez autonomije i samoupravljanja. Iako, ako ste gledali Sluškinjinu priču, onda znate da u scenariju u kojem neke žene najebu jer nemaju pravo na autonomiju, kad-tad sve žene najebu.

Ako ste žena prisutna u javnom životu, čak i ako niste aktivistica, čak i ako ne razmišljate puno o ‘ženskim pitanjima’ i osjećate se okej u balansiranju posla i obiteljskog života, volite i kućanske poslove i biti mama, ali volite i svoje zanimanje, donosite u njemu samostalne odluke koje, naprimjer, mogu uključivati i to kako ćete se odjenuti, kojim ćete tonom  razgovarati s kolegama, kome ćete se suprotstaviti, a možda mogu uključivati i odluku o tome da jednom napustite brak, vi onda morate dobro razmisliti prije nego u javnosti započnete rečenicu s: ‘Ja nisam feminstikinja, ali….’

Međutim, ako se u Saboru pjenite protiv prava na izbor, ako sastavljate peticije, započinjete inicijative i pozivate na referendum, stojite pred nekim televizijskim kamerama, idete u TV emisije kako biste zagovarale ograničavanje prava drugim ženama ili manjinama, ako za te svoje istupe i zalaganja primate plaću koja sjeda na vaš osobni bankovni račun, s kojim onda raspolažete u skladu s vlastitim kognitivnim mogućnostima, ako vam, dok vi to sve radite, djecu čuva netko drugi, možda suprug, možda neka druga žena, možda žena iz kakve ugrožene skupine, a koju plaćate novcem koji ste zaradili, onda vam moram reći da ste vi kamuflirana feministkinja, zapravo dvostruki špijun, a znamo, iz socijalističkog nasljeđa i iz čitave hladnoratne pop- kulture, da su dvostruki špijuni najgora govna.

Jer samo su takva govna kadra ubirati plodove stoljeća teške borbe, stjecati osobnu moć, status i prihode nauštrb drugih žena čije bi interese morale štititi. Kao što su mnoge žene u prošlosti stavljale glave na panj da bi sad ove mogle biti tu gdje jesu, lupetati to što lupetaju, svirepo kvrcnuti nizbrdo kamenčugu koju je netko prije, teškom mukom, ginući pod njom, gurao uzbrdo i na onaj isti panj podmetati vratove svojih sestara. Neshvatljivo licemjerje.

 

 

DRUGI TEKSTOVI

Kamuflirana feminstkinja – dvostruki špijun

Muškarci se boje (II) ili sad se svaka sjetila

Muškarci se boje da ćemo ih ismijati (1.dio)

25.1.1990., 13 sati i 40 minuta

Stoik

Samoizolacija s Anjom (3) – Gledam te!

Samoizolacija s Anjom (2)

Samoizolacija s Anjom (1)

Svijet u kojem živimo

Princ i robinja

Resting Bitch Face

Makedonci

Jednorog

Trudni smo

Božićna priča

#MeToo ili k**** u ruci, golub na grani

Kad će drugo?

Savitin zakon

Prvi snijeg ili kuda idu divlje svinje ovog svijeta

Mizoginija ubija. Doslovno

Curko i dečkica

Tehničke greške ili nije drugo stanje za četvrto desetljeće

Život – u funtama

Strani plaćenici

Kratki pregled klasika s triježnjenjem

Žabe

Kokoši

Operacija Obiteljska ekstaza

Starim

Šta je smiješno, koji *****?

Pepeljugino maslo

Zong, 2015.

Nestala (cura)

Nove žene

Amerika, jet lag i tajna kalifornijske razdraganosti

Savita

Rupe u zakonu – ili Kozjak na engleski

Niqab – tanka linija slobodnog izbora

Kako smo se razišle, Bridget Jones i ja

Čakre i banane

Anonimno pismo žene iz 1911. godine

Zahodski lider

The Blue Boy – o zlostavljanju u odgojnim ustanovama pod okriljem katoličke crkve

U suradnji s prirodom (perfidni imperativ prirodne ljepote)

Lude Marte

Vajazzling ili nije zlato sve što sija

Tako je govorila Virginija Woolf

Dajte savjet ili kako našoj zemlji sačuvati dobar glas

Žene u 21. stoljeću – kako probiti stakleni zid

Predbračni ugovori

Zemlja zdravlja i sigurnosti

Placebo

Bajka domestica

Jaja i rebra

Zašto konačno volim Seks i grad

Vrag ne spava

Sapunice, mobiteli, tabloidi

Urgentnost

Nema zemlje za starce

Memoari

Društvo malih beba

Panika u redovima

Objektivno o ljetovanju

Danas opet nisam spasila Afriku

20 i 30

Smak svijeta

Kako je princ išao u rat

Kako je gospođica Mrgud išla na odmor

Kad uzbuđenje prestaje biti uzbudljivo ili kako je Petar Pan posjedio

Globalna anonimnost

Svi smo isti u istočnoj Europi

Kapitalističko-teororistička konspiracija

Izbor za Miss

Grad s previše pisaca

Moj susjed župnik i Sveta Beata

Priča o Maši

Kako je čovjek sam sebi najveći neprijatelj

Djeca poznatih – prokletstvo ili dar

Cmokni mi ga malo, to rade svi fotomodeli

(C) TENA STIVICIC 2014.
WEBSITE INFO