Pepeljugino maslo
Gledala sam novog Mad Maxa ili Pobješnjelog Maxa kako se to zove kod nas odonda kad ga je tumačio dobri stari Mel prije nego je i sam pobjesnio. Pa me heroina tog filma, Imperator Furiosa, jedna vrlo opasna ženska, koja se u cijelom filmu ne nasmješi, navela da se sjetim junakinja s kojima sam ja odrastala, zbog kojih sam obožavala roza boju i željela biti princeza i zbog kojih još uvijek, u danima posebne slabosti, očekujem da će doći netko da me otme (što je još kompliciranija verzija nego ‘spasi’) iz poznatog života. Za Mad Maxa kažu neki da je feminističko remek djelo. O tom potom. Tj, u sljedećem broju. Ali ipak. Izgleda da se u našem vremenu nad čijim neokonzervativnim vrijednostima stalno očajavam, ipak pojavljuju neke nove junakinje koje imaju jaja, kakva one iz mog djetinjstva nisu imale.
Jer ja se od Pepeljuge and co. još i danas opopravljam. Od iritantne postavke da se strpljenje, poniznost i dobrota nagradjuju ne samo ljubavlju, već i prihvaćanjem u najvišu društvenu elitu. I da je ta društvena elita sveti gral. Šuti, meti i tiho pjevuši i spasit će te princ. Princ, doduše, koji nakon što ste cijelu noć plesali i zaljubljivali se, nije u stanju prepoznati svoju ljubav po licu, nego po stopalu ?!
Snjeguljica nas uči da su ljepota i mladost dvije toliko važne valute da će starija žena mlađu doslovno ubiti zbog njih. Iako to više nije slučaj, iako više ne ovisimo o tome da nas muškarac odabere i doista nismo jedna drugoj ta notorna povijesna konkurencija, a nismo bile ni u osamdesetima kad sam ja gledala bajke, tog se atavizma ionako teško riješiti pa zar nam treba da nam crtići upisuju tu poruku u podsvijest kad smo premale da se obranimo?
Povrh toga, Snjeguljica se, čim vidi neurednu kućicu, instinktivno prima metle. A onda i kuhače. Jedna princeza! Koju je na pranje podova prisilila rečena zla, starija žena. Jer je to dobroj ženi valjda upisano u genetski kod. Osim toga, koji se to luđaci late spremanja i kuhanja u tuđoj kući, bez dozvole?? Ja sam stvarno uredna i bez reda ne mogu sjesti da napišem popis za dućan, ali nemojmo pretjerivati.
Mala sirena mi je i kao maloj išla na kurac jer sam već kao djevojčica znala da nema te nagrade na svijetu (pa ni u obliku Dona Johnsona koji mi je tad igrao) zbog koje bih se odrekla dara govora.
Na Trnoružicu, koja je dobar dio priče toliko pasivna da je doslovno mrtva, neću ni trošiti riječi.
Iz cijelog dijapazona jezivih scenarija, jedino mi danas Crvenkapica pomalo ima smisla. Od svih bljedunjavih, beskrvnih, dosadnih rojalističkih ljepotana, čini mi se da bi se jedino s vukom dala provesti koja zabavna noć.
I sad gledam neke filmove koje gledaju današnje djevojčice i mislim, pa možda će se one ipak izvući ispod jarma takvog naoko nevinog simbolizma.
Znam da majke malih djevojčica nemaju više strpljenja za Snježno kraljevstvo i da se ježe na početne taktove pjesem ‘Let it go’. Ali za sve vas koje ne spadate u tu demografsku skupinu pa ste ga propustile jer je ‘crtić’, preporučam vam svesrdno da ga pogledate. Jer se radi o Disneyu, velikom magu mizoginije, koji je ovim filmom, možda donekle i nesvjesno, zagrabio velikim koracima u napredak.
Ima tu i dalje tih diznijevskih prinicipa koji za treći val feminizma nisu ni čuli, pošto još s prvim muku muče. Junakinje su bijele, bogate, kraljevne i nenormalno mršave. Ali glavna princeza posjeduje nadnaravne moći i drugačija je od norme. Te se moći, kao i mnoga ženska svojstva, smatraju opasnima i tijekom filma ona ih nauči okrenuti u svoju korist. No prava protagonistica filma je njena sestra Anna. Snježno kraljevstvo je zapravo priča o nezavisnom i neustrašivom duhu jedne mlade žene koja ide po svoju, u društvu omraženu sestru, (omraženu zbog gore spomenutih opasnih moći) i o žrtvi koju je u stanju podnijeti sestrinska ljubav. Princ je u ovoj priči podlac. Romansa je u filmu sporedna priča, a kako se princ otkrije kao zlikovac, tako romantičnog junaka pronalazimo u redovima ‘običnog čoveka’, u Kristoffu, skupljaču leda koji Anni pomaže u njenoj avanturi. U jednom joj, za bajku krajnje subverzivnom trenutku, Kristoff skrene pažnju na sumanutost ideje ljubavi na prvi pogled. ‘Udat ćeš se za njega, a tek si ga večeras upoznala??’
Znam da su curice danas lude za Elsom (koja zapravo nije protagonistica) i znam da luduju za Elsinom haljinom, perikom i ostalim parafernalijama koje futraju Diznijev džep. Isto tako ne bi bilo solidarno prema mojim prijateljicama, majkama malih curica da zagovaram njihovu neposlušnost, ali kad čujem neko djetence kako pjevuši ‘Let it go, let it go, the perfect girl is gone’ kao što sam ja kao mala nabadala na klaviru temu iz Snjeguljice, ‘Someday my prince will come’, smrznuto mi srce zapleše.