20.11.2019.

Resting Bitch Face

Leđima sam okrenuta pisti u tzv. ‘loungeu’ British Airwaysa na Terminalu 5 u Londonu. Jedem tri vrste ponuđene tjestenine jer je put (u Japan) već počeo, a na putu se ne računa (pogotovo na drugi kontinent). Gospođi preko puta, koja sjedi s pogledom na pistu, teško je utvrditi godine. Vrlo je feš, jede samo proteine i nikad ne spušta pogled dovoljno nisko da okrzne moju tjesteninu. U njenom svijetu tjestenina ne postoji. U lice je ubrizgala toliko botoxa da djeluje trajno preneraženo. Svaki put kad je pogledam stresem se i jedva odolim potrebi da ustanem i pogledam na pistu, ruši li se upravo možda neki avion, što li ju je tako šokiralo?

Shvaćam pritisak da se izgleda mlađe, ljepše, zategnutije, samo kad bi se to moglo postići neprimjetno, a ne da sve žene počnu nalikovati jedna drugoj kao da su kćeri nekog jako potentnog bića iz porodice pataka.

Govorim to s prezirom osobe s maminim dobrim genima koji su tek nedavno zagazili u bespoštednu bitku s gravitacijom.

No, zatekoh se nedavno sama u Japanu te sam morala pribjeći nečemu što inače izbjegavam –  selfijima. Ako im ne posvetiš nesrazmjernu količinu vremena i ne primijeniš filtere, selfiji otkrivaju surovu istinu o tebi – bez ikakve sam sumnje razvila ‘resting bitch face’. Pretpostavljam da termin ne uživa prijevod na hrvatski, iako je fenomen poznat. Dovoljno mi je prisjetiti se svakog mog intervjua u kojem pričam o političkom i doslovnom smaku svijeta, ali, za popratnu sliku, fotograf me inspirira s ‘Ajmo jedan osmijeh, tako lijepo lice, a tako mrko’.

Resting bitch face (RBF) je izraz lica koje, u opuštenom stanju, odaje dojam ljutnje, nepristupačnosti ili prezira. Iz imenice u izrazu, ‘kučka’, vidimo da se termin odnosi samo na ženska lica. Jer, naime, samo je za žensko lice neprihvatljivo da ne djeluje pristupačno.

Napraviti selfi s kojega ne probija RBF sad mi već stvarno teško uspijeva. To je zbog kombinacije čimbenika. Prvo, više mi se ne da neprekidno zavoditi neodređeni prostor ispred sebe, drugo je količina samopouzdanja koja mi odobrava takav stav, a treće i ključno je gravitacija.

RBF ima svaka žena koja ne pazi na to da se stalno smiješi svijetu. Kad izrazi lica ne bi bili podložni mizoginoj intepretaciji, RBF bi se još zvao i NIL (normalan izraz lica). Ali RBF, zbog spomenute kombinacije čimbenika, nenamjerno ima gotovo svaka žena u određenim godinama.

Prvo zato što prosječna žena dospije u određene godine kad su iritacija, nepristupačnost i prezir, skupimo ih sve u ekonomičniju riječ – nadrkanost, temeljno dnevno stanje. To je obično zaposlena žena, majka i domaćica. Ako je samohrana majka ima piće od mene svaki put kad suzbije RBF. Ako ima partnera on vjerojatno misli da je moderan i uključen, ali ona svejedno bešumno, dnevno, obavlja dvjesto trideset radnji više, a koje obično nitko ne primjećuje. A više nije ni popularno žaliti se na partnera jer, ako nije našla suvremenog i uključenog, sama je kriva. Takva žena shvaća da održavanje mašine svakog dana zahtijeva po koju minutu više i da je vremenski i financijski isplativije postalo skrivati, a ne održavati, što je istodobno i razlog zašto je, u prosjeku, vjernija nego što bi možda željela biti. Takvoj je ženi veliki neprijatelj mišićni tonus. Jer kako cijelo biće kao ukleta ptica selica, koja se nikad neće vratiti, gravitira jugu, tako i lice, u normalnom stanju, počinje smjerati nizbrdo. Pa ako ne ulaže priličan mišićni napor da se neprekidno smiješi, kao da su joj kognitivne sposobnosti malo načete, takva će žena izgledati kao ‘kučka’.

No, ne brinite ‘kučke’, rješenje postoji. Estetski kirurzi prijavljuju da je u zadnje vrijeme jedan od najčešćih zahtjeva postao popraviti RBF, tj, injekcijama filera i botoxa u donji dio lica i oko linije čeljusti smekšati nadrkan izraz u nešto što bismo mogli nazvati ‘ugodnim’.

Doktorica Doft, njujorška estetska kirurginja, kaže da ljudi gravitiraju ženama koje djeluju sretno. Pa ako već niste stalno sretne, možete si taj ‘look’ ubrizgati u lice. Tretman stoji između 500 i 5000 dolara, ovisno o adresi ordinacije, a u hrvatskim kunskim prilikama možda je i znatno prihvatljiviji. Jer, dakle, ako budete djelovale sretno, ljudi će vam se ljubaznije obraćati i željet će biti u vašoj blizini, što će vas, možda, uzročno posljedično, usrećiti.

Ali zaboravljamo jednu važnu dimenziju problema. Ženama se velik dio njihova života, a cijelu mladost, s neshvatljivom drskošću obraća svaka budala. Količina nepozvane pažnje je nemjerljiva. Zašto onda proklinjati dar majke prirode? Ako nas kao zaštitno polje može poštediti glupih nasrtaja, ne bismo li RBF zapravo trebale slaviti?

 

 

DRUGI TEKSTOVI

Kriza srednjih godina ili gdje je moj Porsche ?

Teachable moment *

Ozampično lice

Princeze, ponovno

Mačići ( i zašto su opasni )

Autocenzura

Utroba

Nora

Jedan tjedan jednog mjeseca jedne godine u dvadeset prvom stoljeću

Ona postoji

Nije nam čast

Sto stanica

Kamuflirana feminstkinja – dvostruki špijun

Muškarci se boje (II) ili sad se svaka sjetila

Muškarci se boje da ćemo ih ismijati (1.dio)

25.1.1990., 13 sati i 40 minuta

Stoik

Samoizolacija s Anjom (3) – Gledam te!

Samoizolacija s Anjom (2)

Samoizolacija s Anjom (1)

Svijet u kojem živimo

Princ i robinja

Resting Bitch Face

Makedonci

Jednorog

Trudni smo

Božićna priča

#MeToo ili k**** u ruci, golub na grani

Kad će drugo?

Savitin zakon

Prvi snijeg ili kuda idu divlje svinje ovog svijeta

Mizoginija ubija. Doslovno

Curko i dečkica

Tehničke greške ili nije drugo stanje za četvrto desetljeće

Život – u funtama

Strani plaćenici

Kratki pregled klasika s triježnjenjem

Žabe

Kokoši

Operacija Obiteljska ekstaza

Starim

Šta je smiješno, koji *****?

Pepeljugino maslo

Zong, 2015.

Nestala (cura)

Nove žene

Amerika, jet lag i tajna kalifornijske razdraganosti

Savita

Rupe u zakonu – ili Kozjak na engleski

Niqab – tanka linija slobodnog izbora

Kako smo se razišle, Bridget Jones i ja

Čakre i banane

Anonimno pismo žene iz 1911. godine

Zahodski lider

The Blue Boy – o zlostavljanju u odgojnim ustanovama pod okriljem katoličke crkve

U suradnji s prirodom (perfidni imperativ prirodne ljepote)

Lude Marte

Vajazzling ili nije zlato sve što sija

Tako je govorila Virginija Woolf

Dajte savjet ili kako našoj zemlji sačuvati dobar glas

Žene u 21. stoljeću – kako probiti stakleni zid

Predbračni ugovori

Zemlja zdravlja i sigurnosti

Placebo

Bajka domestica

Jaja i rebra

Zašto konačno volim Seks i grad

Vrag ne spava

Sapunice, mobiteli, tabloidi

Urgentnost

Nema zemlje za starce

Memoari

Društvo malih beba

Panika u redovima

Objektivno o ljetovanju

Danas opet nisam spasila Afriku

20 i 30

Smak svijeta

Kako je princ išao u rat

Kako je gospođica Mrgud išla na odmor

Kad uzbuđenje prestaje biti uzbudljivo ili kako je Petar Pan posjedio

Globalna anonimnost

Svi smo isti u istočnoj Europi

Kapitalističko-teororistička konspiracija

Izbor za Miss

Grad s previše pisaca

Moj susjed župnik i Sveta Beata

Priča o Maši

Kako je čovjek sam sebi najveći neprijatelj

Djeca poznatih – prokletstvo ili dar

Cmokni mi ga malo, to rade svi fotomodeli

(C) TENA STIVICIC 2014.
WEBSITE INFO