Resting Bitch Face
Leđima sam okrenuta pisti u tzv. ‘loungeu’ British Airwaysa na Terminalu 5 u Londonu. Jedem tri vrste ponuđene tjestenine jer je put (u Japan) već počeo, a na putu se ne računa (pogotovo na drugi kontinent). Gospođi preko puta, koja sjedi s pogledom na pistu, teško je utvrditi godine. Vrlo je feš, jede samo proteine i nikad ne spušta pogled dovoljno nisko da okrzne moju tjesteninu. U njenom svijetu tjestenina ne postoji. U lice je ubrizgala toliko botoxa da djeluje trajno preneraženo. Svaki put kad je pogledam stresem se i jedva odolim potrebi da ustanem i pogledam na pistu, ruši li se upravo možda neki avion, što li ju je tako šokiralo?
Shvaćam pritisak da se izgleda mlađe, ljepše, zategnutije, samo kad bi se to moglo postići neprimjetno, a ne da sve žene počnu nalikovati jedna drugoj kao da su kćeri nekog jako potentnog bića iz porodice pataka.
Govorim to s prezirom osobe s maminim dobrim genima koji su tek nedavno zagazili u bespoštednu bitku s gravitacijom.
No, zatekoh se nedavno sama u Japanu te sam morala pribjeći nečemu što inače izbjegavam – selfijima. Ako im ne posvetiš nesrazmjernu količinu vremena i ne primijeniš filtere, selfiji otkrivaju surovu istinu o tebi – bez ikakve sam sumnje razvila ‘resting bitch face’. Pretpostavljam da termin ne uživa prijevod na hrvatski, iako je fenomen poznat. Dovoljno mi je prisjetiti se svakog mog intervjua u kojem pričam o političkom i doslovnom smaku svijeta, ali, za popratnu sliku, fotograf me inspirira s ‘Ajmo jedan osmijeh, tako lijepo lice, a tako mrko’.
Resting bitch face (RBF) je izraz lica koje, u opuštenom stanju, odaje dojam ljutnje, nepristupačnosti ili prezira. Iz imenice u izrazu, ‘kučka’, vidimo da se termin odnosi samo na ženska lica. Jer, naime, samo je za žensko lice neprihvatljivo da ne djeluje pristupačno.
Napraviti selfi s kojega ne probija RBF sad mi već stvarno teško uspijeva. To je zbog kombinacije čimbenika. Prvo, više mi se ne da neprekidno zavoditi neodređeni prostor ispred sebe, drugo je količina samopouzdanja koja mi odobrava takav stav, a treće i ključno je gravitacija.
RBF ima svaka žena koja ne pazi na to da se stalno smiješi svijetu. Kad izrazi lica ne bi bili podložni mizoginoj intepretaciji, RBF bi se još zvao i NIL (normalan izraz lica). Ali RBF, zbog spomenute kombinacije čimbenika, nenamjerno ima gotovo svaka žena u određenim godinama.
Prvo zato što prosječna žena dospije u određene godine kad su iritacija, nepristupačnost i prezir, skupimo ih sve u ekonomičniju riječ – nadrkanost, temeljno dnevno stanje. To je obično zaposlena žena, majka i domaćica. Ako je samohrana majka ima piće od mene svaki put kad suzbije RBF. Ako ima partnera on vjerojatno misli da je moderan i uključen, ali ona svejedno bešumno, dnevno, obavlja dvjesto trideset radnji više, a koje obično nitko ne primjećuje. A više nije ni popularno žaliti se na partnera jer, ako nije našla suvremenog i uključenog, sama je kriva. Takva žena shvaća da održavanje mašine svakog dana zahtijeva po koju minutu više i da je vremenski i financijski isplativije postalo skrivati, a ne održavati, što je istodobno i razlog zašto je, u prosjeku, vjernija nego što bi možda željela biti. Takvoj je ženi veliki neprijatelj mišićni tonus. Jer kako cijelo biće kao ukleta ptica selica, koja se nikad neće vratiti, gravitira jugu, tako i lice, u normalnom stanju, počinje smjerati nizbrdo. Pa ako ne ulaže priličan mišićni napor da se neprekidno smiješi, kao da su joj kognitivne sposobnosti malo načete, takva će žena izgledati kao ‘kučka’.
No, ne brinite ‘kučke’, rješenje postoji. Estetski kirurzi prijavljuju da je u zadnje vrijeme jedan od najčešćih zahtjeva postao popraviti RBF, tj, injekcijama filera i botoxa u donji dio lica i oko linije čeljusti smekšati nadrkan izraz u nešto što bismo mogli nazvati ‘ugodnim’.
Doktorica Doft, njujorška estetska kirurginja, kaže da ljudi gravitiraju ženama koje djeluju sretno. Pa ako već niste stalno sretne, možete si taj ‘look’ ubrizgati u lice. Tretman stoji između 500 i 5000 dolara, ovisno o adresi ordinacije, a u hrvatskim kunskim prilikama možda je i znatno prihvatljiviji. Jer, dakle, ako budete djelovale sretno, ljudi će vam se ljubaznije obraćati i željet će biti u vašoj blizini, što će vas, možda, uzročno posljedično, usrećiti.
Ali zaboravljamo jednu važnu dimenziju problema. Ženama se velik dio njihova života, a cijelu mladost, s neshvatljivom drskošću obraća svaka budala. Količina nepozvane pažnje je nemjerljiva. Zašto onda proklinjati dar majke prirode? Ako nas kao zaštitno polje može poštediti glupih nasrtaja, ne bismo li RBF zapravo trebale slaviti?