Savitin zakon

U zoni sumraka u kojoj živimo proteklih godina dogodila se po svijetu masa izbora i referenduma sa šokantnim posljedicama. U Bijeloj kući sjedi onaj čovjek već dovoljno dugo da se više ne lecnemo kad se uz njegovo ime veže riječ predsjednik.

Iako se Škotska na referendumu nije uspjela otcijepiti od Velike Britanije, potonja je, kao prava srednjovjekovna utvrda, podigla most koji nas je vezao s Europom. Taj je potez pustio s lanca stavove bijele većine za koje se već neko vrijeme smatralo da, barem u javnosti, nisu dobro došli, ako već tinjaju oko domaćeg ognjišta.

U maloj je Hrvatskoj relativno mali broj glasača odlučio da je obitelj zajednica muškarca i žene. Dvije trećine od trideset osam posto građana objasnilo je pripadnicima seksualnih manjina da do daljnjega njihove burme neće osljepljivati osjetljivo hrvatsko oko.

Taj se topli, tradicionalni sentiment primio pa kao periskop vreba ranjive manjine. Teško je reći ima li manje manjine od transrodnih osoba, ali trudit ćemo se da nas ne terorizira svojim suludim uplitanjem u zamjenice i mućenjem lingivističkih voda. Rod, spol, kurac, palac, kako je krenulo s tom stranoplaćeničkom rodnom ideologijom, uskoro se neće znati tko u Hrvatskoj uopće ima kurac kojim bi se moglo po koprivama mlatiti.

U međuvremenu, tvrdokorno tradicionalna katolička Irska iz koje svako malo izađe neki film, predstava ili izvještaj o grozomornom tretmanu posrnulih žena i nezbrinute djece, a sve pod okriljem crkve, uspjela je reći ‘da’ na dva povijesna referenduma, i to s izlaznošću većom od šezdeset posto. Godine 2015. ‘da’ istospolnom braku. Godine 2018. ‘da’ ukidanju 8. amandmana kojim je od 1983. zabranjen pobačaj u svim okolnostima osim kad je ugrožen ženin život.

Dok se u zoni sumraka šire pipci konzervativnih incijativa koje bi ženama uskratile prava da raspolažu svojim tijelom, dok u zemljama poput Hrvatske jedni hodaju za život, a drugi prema egzodusnim autobusima, ‘kući na glasanje’ slili su se Irci iz cijeloga svijeta. Kampanja ‘Home to Vote’ mobilizirala je irsku dijasporu u akciji bez presedana.

Tko nije mogao doći na glasanje zbog obaveza, ali je mogao platiti kartu, nudio je pokriti troškove puta drugima koji vremenski mogu, a financijski ne mogu. Iz Engleske su organizirani brodovi pod parolom ‘Get the Boat to Vote’. Twitter je gorio od ponuda za prijevoz do biračkih mjesta svim prijevoznim sredstvima. Hashtag Home to Vote prepun je poruka i fotografija iz kojih frcaju nada, ponos, prkos, uvjerenje da je moguće ostvariti promjenu na bolje, a koja je donedavno djelovala nemoguće. Bezbrojne fotografije s raznih aerodroma svijeta. Redovi Irkinja svih generacija s koferima kako se ukrcavaju u avione.

Dvije starije žene objavljuju svoju fotografiju s demonstracija 1983. kad je amandman uveden. Danas te dvije najbolje prijateljice izlaze na glasanje. Mladi tata s dvogodišnjom kćeri poručuje pred glasačkim mjestom, ‘Glasam za ukidanje Osmog kako bi moja kći živjela u slobodi i s pravom na izbor. ‘

‘Ponosni smo na naše sugrađane koji pristižu iz cijelog svijeta i stojimo solidarno sa svima koji danas glasaju da se ukine arhaični, okrutni Osmi.’

‘Ako netko treba prijevoz s aerodroma do birališta, imam jedno mjesto u autu’.

‘Upravo sam upoznala tipa koji je doletio iz Buenos Airesa da da svoj glas. Legenda’

Pored fotografije kanile u veni jedan Irac piše, ‘Ne dolazim iz Britanije, Europe ili odnekud izdaleka, ali iskrast ću se iz bolničkog kreveta da glasam za ukidanje Osmog.’

Grupa starijih muškaraca stoji s transparentom na kojem piše ‘Djedovi kažu Da!’

Svakih nekoliko minuta novi podsjetnik: ‘Ako još niste glasali, glasajte. Ljudi stižu iz cijeloga svijeta, nema isprike da se ne dignete s kauča.’

I onda breaking news – izlazne ankete predviđaju premoćnu pobjedu Kampanje Da. Dvije trećine glasača izjasnilo se za ukidanje 8. amandmana.

Slavlje, suze, zagrljaji. ‘Danas ostavljamo staru Irsku za sobom’.

‘Danas počinje budućnost.’

Godine 2012. pisala sam o ženi koja se zvala Savita Halappanavar i koja je te godine tjedan dana umirala u jednoj irskoj bolnici jer su liječnici odbili ukloniti plod koji je, usprkos očitom sponatnom pobačaju, još disao.

Danas, nakon pobjede na referendumu, sudionici Kampanje Da predlažu da se zakon koji će regulirati pravo na pobačaj nazove po njoj – Savitin zakon. Savita, kažu, neće biti zaboravljena.

Pitanje za sve nas koji živimo na drugim meridijanima, pa i u zemljama u kojima se svašta nije smjelo – farbati jaja i pjevati Vilu Velebita, ali se od 78. naovamo nije moralo pobacivati vješalicom – jest: je li potrebno doživjeti kulminaciju višedesetljetne represije u jednom tako tragičnom slučaju kako bismo se trgnuli.