Vrag ne spava

Vrag koji ne spava

Znači što – vjernica nisam, a ni drugima to ne želim.

Ma, dobro, nisam više ni nezrela tinejđerka pa imam sasvim solidno poštovanje prema vjeri drugih ljudi i svjesna sam toga koliko me određuje evropsko kršćansko i hrvatsko katoličko nasljeđe. Ali, kako nemam strahopoštovanja na bacanje ni prema jednoj instituciji tako me ni Crkva kao institucija ne dira osobito.

Dapače, uglavnom mi ide na živce. A posebno kad u vremenima kao što je ovo, kad se rasplamsa neodesničarizam po cijelom svijetu, klerikalci ugledaju svoju šansu da nas svojim rigidnim stavovima vrate daleko u prošlost.

Ove godine je četrdesetogodišnjica legalizacije abortusa u Velikoj Britaniji.

I baš su se ove godine popovi sjetili prozboriti koju o zakonu o abortusu i o tome kako bi ga trebalo temeljito revidirati.

Pa je tako glava Rimokatoličke crkve u Škotskoj kardinal Keith O’Brien pozvao na oštru osudu te ‘zle rabote’ usporedivši je s masakrom djece u Dunblaneu, počinjenom prije dvanaest godina.

‘U našoj se zemlji svakodnevno ubiju dva buduća razreda djece’, kaže Ketih.

Pod krinkom tih emocionalno nabijenih govora servira nam on svoje konzervativne stavove, a sve u svjetlu šire akcije ovog doba koja na sve strane pokušava sekularne društvene tokove otkotrljati u rikverc. Jer, ako živimo u sekularnoj državi, onda su valjda vrijednosti i zakoni te države koncipirani tako da se odnose na sve njene građane pa bili oni ma koje vjere, a čak i ako nijednoj ne pripadaju.

Pa se onda pitam – ako tvrdim da sam nevjernica i da je mala šansa da će se to promijeniti, pa ako i živim s jednim istim takvim nevjernikom, mogu li ja onda biti izuzeta od tih prijedloga zakona zasnovanih na moralu jedne skupine kojoj ne pripadam.

Podliježemo li mi ateisti i svi ljudi drugih vjera zakonima koje bi, na osnovi svoje moralne matrice, htjela progurati Katolička crkva? Ako smatraju da da, onda smo od demokracije dalje no što smo ikad bili. Ako smatraju da ne, onda kako to misle provesti? U svakom mulitkulturalnom društvu svaki je čovjek pred zakonom isti bez obzira na njegovu religijsku pripadnost. Mislim, teoretski. Ali, ipak.

No, ne moramo govoriti o Velikoj Britaniji. Možemo i o Hrvatskoj. Ako se zakon predlaže na moralnoj osnovi i ako je on katolički, što se onda događa sa svim onim građanima koji nisu katolici. Mislim, znam ja da se danas svatko upisuje u popis stanovništva kao rimokatolik, zlu ne trebalo, da ne bi netko pogledao u popis u nekom neoportunom trenutku, ali, zaista, ljudi!

Priznajem nadalje da sam ja jedan religiozni ignorant. Jesam. Biblija i uopće povijest kršćanstva danas me veoma zanimaju, ali kako me nisu odgajali u tom duhu kad je bilo vrijeme, sad već te informacije teže ulaze u glavu.

Uvijek su me zbunjivala neka temeljna pitanja. Koja se tiču i abortusa. Tj., ubijanja bližnjega svoga i masakra kao takvog. Jer kad Crkva, koja je amenovala ubijanje od Križarskih ratova do vještica i svih ostalih iole religiozno motiviranih ratova do danas, optuži za sudjelovanje u kriminalu čak i katolike, koji jasno i glasno ne osuđuju abortus, to mi se čini doista nevjerojatnim nedostatkom osjećaja za finese.

Pa se pitam sljedeće: čovjeka je stvorio Bog na svoju sliku i priliku. Zato je svaki život svet. Što je dakle s pripadnicima drugih vjera? Što je, naprimjer, s muslimanima? I to onima, naprimjer, u arapskim zemljama? Je li i njih stvorio Bog na svoju sliku i priliku, samo nakon sunčanja? Ako jest, onda je i njihov život svet i trebalo bi se zapitati kako to da ih tako lako ubijamo i ima li od toga oprosta. Ako nije, onda se ili mora priznati da ih je stvorio njihov Bog, u kojem slučaju su najmanje dvojica, i tu se priča komplicira. Ili su se, paralelno, kao ja naprimjer, razvijali po Darwinu.

Ako se možemo dogovoriti da se ja izjašnjavam kao pripadnik majmunskoga evolucijskog stabla, ako je takav i moj partner, jedini ozbiljni kandidat za oca mog budućeg djeteta, ako vam garantiram da će i to dijete biti nekršteno, možemo li se nekako dogovoriti da svi budući zakoni koji se budu, ma i razmatrali, a i donosili na osnovi katoličkoga moralnog ustrojtva, mene ne gebiraju?

Ili možda katolici, a možda i sam Bog misle da ima neke šanse da to moje dijete bude katolik? E pa nema, odmah vam mogu reći. To će dijete biti jednako tako pogano kao ja i otac mu. Da se razumijemo, ja trenutno nemam nikakav plan abortirati, govorim onako načelno. Jer načela su bitna zato što se sustav vrijednosti koji se odnosi na kompletno stanovništvo ne smije mijenjati jačanjem jednog ili drugog političkog trenda.

Sada je vrijeme da se pozabavimo time koliko poštujemo živote one slijepe filipinske djece koja nam šiju svu ovu jeftinu odjeću koju nosimo dok vrištimo kako poštujemo život svake hrpe stanica i fotošopiramo slike sitnih stopala na ogromne odrasle ubojite ručetine.

Kad bismo bili baš jako napredno društvo, bilo ono britansko ili hrvatsko, bilo bi vrijeme da se debata o abortusu proširi i da se skine s njega ona stigma po kojoj treba imati i te kakvo opravdanje da se po cijenu životne traume počini. I da je legalizacija ovdje tek zato da bi se izbjegle mnogo gore žrtve na crno.

Ali, za prvu ruku, utješno je što je prijedlog u Parlamentu ovih dana odbačen. Samo, ne treba se sad opustiti. Vrag nikad ne spava.